Pismo iz Cvjetnograda

U zelenoj livadi prekrivenoj cvijećem, šareni leptiri lepršaju po zraku, a miris cvijeća se širi uokolo. U sredini livade nalazi se mali grad zvani Cvjetnograd, u kojem žive razne životinje. Među njima su pjevne ptice koje svako jutro pjevaju svoje pjesme, a druge životinje imaju razna zaduženja i načine zabave. Neki rade u vrtovima, a drugi uživaju u igri i druženju.

No, jednog dana, grad se našao u nevolji. Gavran je stigao s tužnom vijesti da je potok koji protječe kroz grad pretrpio veliku štetu. Sve životinje su se zabrinule i odlučile da moraju pomoći. Kada su došli do potoka, vidjeli su da je prekriven smećem i da ribe u njemu ne mogu disati. Vodenpauk je plakao jer je njegova paučica nestala u vodenoj bujici, a rakovi su se počeli bježati.

Pismo iz Cvjetnograda
Pismo iz Cvjetnograda

Svi su shvatili da je potrebno očistiti potok kako bi ponovno postao čist i bistar. Zajedničkim naporima, životinje su počele skupljati smeće i vraćati ga u grad kako bi se ljudi osvijestili o svojim djelima. Brzi zec poštar je odlučio ostaviti pismo u kojem će upozoriti odrasle da ne bacaju smeće u prirodu jer se u njemu krije bolest. Svi su se složili da moraju paziti na prirodu i da je voda ključna za zdrav život. Nakon napornog rada, potok se ponovno očistio i životinje su se vratile svojim svakodnevnim aktivnostima.

Cvjetnograd se ponovno pretvorio u živopisno mjesto puno života i sreće. Životinje su shvatile da su zajedno jače i da mogu utjecati na svijet oko sebe. Svaki dan su zahvaljivali na svojoj prekrasnoj prirodi i radili su zajedno kako bi je očuvali za buduće generacije.

Na kraju dana, svi stanovnici Cvjetnograda okupili su se oko potoka kako bi ga zajedno proslavili. Voda je bila čista i jasna, a ribe su se ponovno vratile u svoj dom. Životinje su slavile pjevajući i igrajući se oko potoka, a čak je i Mjesec osvijetlio ovaj poseban događaj.

Potok je opet postao srce Cvjetnograda, a svi su se složno zavjetovali da će paziti na prirodu i očuvati njen ljepotu. Čuvali su čistu vodu, zelenu šumu i sve njenih stanovnike. Ovo iskustvo podsjetilo ih je koliko su važni za održavanje prirodne ravnoteže i koliko je važno da svi zajedno brinemo o našoj okolini.

Svako jutro, kad bi sunce izašlo i vjetar počeo puhati, Cvjetnograd bi se probudio pun života i energije. Životinje su se okupljale oko potoka kako bi se načinile osvježavajućim gutljajem i okupale se u njemu. Cvijeće je bilo još ljepše, a ptice još sretnije. Iako su u šumi živjele različite vrste, zajednička briga za okoliš učinila ih je složnim i sretnim zajednicama.

Cvjetnograd je nastavio živjeti svoj mirni i harmonični život u zelenoj livadi punoj cvijeća, ptica i vjeverica, sija zlatno sunce, a krošnje žubore kao more.

4.2/5 - (53 votes)

Ostavite komentar

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa * (obavezno)