Eric C.

U zelenoj livadi prekrivenoj cvijećem, šareni leptiri lepršaju po zraku, a miris cvijeća se širi uokolo. U sredini livade nalazi se mali grad zvani Cvjetnograd, u kojem žive razne životinje. Među njima su pjevne ptice koje svako jutro pjevaju svoje pjesme, a druge životinje imaju razna zaduženja i načine zabave. Neki rade u vrtovima, a drugi uživaju u igri i druženju.

Jednome je pjetliću dosadio život u seoskom dvorištu. »Ovdje je tijesno i sve je uvijek isto«, mislio je, »prase rokće, kokoši se prave da znaju letjeti, gusan traži svađu. A sivi golub kaže da je iza našega plota veliki svijet. Sigurno tamo ima i zanimljivih mjesta od ovoga dvorišta.«

Nekoć davno, u starim pričama, živjeli su razni ljudi koji nisu mogli imati djece. I kad bi u svojoj želji za djetetom već sasvim izgubili strpljenje, rekli bi: »Kad bismo bar imali dijete, makar bilo i maleno kao palac!« Ili: »Kad bismo bar imali dijete, makar bilo i prase!« Ili grm ružmarina! Makar običan lonac! I baš se najčudnije želje u pričama ostvaruju.

Legenda kaže: da nije bilo Crne Kraljice, ne bi bilo ni Crne, ni Bijele rijeke; a da nema ovih rijeka, ne bi bilo ni Plitvičkih jezera… 

Bio jednom jedan siromašan momak kojega uzeše u vojsku kad je počeo rat. Rat je završio i njega poslaše kući, jednako siromašnog kao što je bio.

Na ogromnom polju, udaljenom od grada, živio je slon nevjerojatne veličine. Njegove uši su bile toliko velike da bi se mogle koristiti kao tende za kampiranje. Ljudi bi nedjeljom dolazili iz grada kako bi ga vidjeli i bili zapanjeni njegovom veličinom. Nisu se usudili previše približiti, jer su se bojali da će ih napasti. Iako je slon djelovao pitomo, nitko nije znao što bi se moglo dogoditi.

U jednoj dalekoj šumi, jednom davno, živio je jedan jež. Zvao se Ježurka Ježić i često ga se moglo vidjeti kako luta šumom. Ježić je jako volio lov, a kada bi upao u nekakvu borbu, nikada ne bi oklijevao, već bi dao sve od sebe da pobijedi.

Bila jednom mala morska djevojčica koja je živjela na prekrasnom otoku Jadranskog mora. Njeni roditelji su bili dobri vilinski duhovi koji su pazili na životinje i prirodu na otoku.

Lebdeći visoko iznad zemlje, zvijezda Večernjica je naišla na malu crkvu središtem sela. Pogledavši je pažljivo, primijetila je da je crkva zapuštena i da joj je krov oštećen. Duboko uzdahnuvši, zvijezda Večernjica je zatražila pomoć od Mjeseca, koji se nalazio u blizini.