U dvorištu jedne farme stajao je veliki svinjac. U tom je svinjcu živjelo prase Frankie. Bio je jako slatka i lijepa svinja. Većina svinja voljela se valjati u blatu. Kad su jeli, prskali su hranu posvuda i po sebi. Ali Frankie je bio drugačiji. Uvijek je bio fin, čist i dobro je mirisao. Kad je jeo, nijedna kap nije prskala iz njegova korita. A njegov svinjac? Blistao je od čistoće! Kad god bi mu u posjet dolazile nove životinje, nisu mogle vjerovati svojim očima pri pogledu na tako čistu staju. Frankie bi ponosno kimnuo glavom: “Čist dom je zdrav dom.” Tako se sviđalo praščiću Frankieju. Bio je sretan kad su i on i njegov svinjac bili čisti.
Ali jednog dana u dvorište je stigao neobičan automobil. Sve životinje, uključujući i Frankieja, izašle su iz svojih domova da vide kakav je novi auto. Bio je to kamion. Sa stražnje strane, gdje je bio teretni prostor, dopiralo je nekakvo šuškanje i meškoljenje. Napokon je farmer koji se brinuo o životinjama i farmi prišao kamionu, otvorio mu stražnja vrata, a tamo je sve čekalo malo iznenađenje.
Dva nova praščića skočila su s kamiona. Istrčali su u dvorište i odmah se rastrčali na sve strane. Najprije su bili kod kokoši, zatim uz ogradu, a u sljedećem trenutku i kod dvorišnih vrata. Zatim su skočili u blato i valjali se u njemu prije nego što su pobjegli negdje drugdje. Sve životinje u dvorištu samo su stajale, okrećući glave gledajući dva praščića kako znatiželjno trčkaraju uokolo, isprobavajući sve.
Nakon nekog vremena praščići su zastali i pogledali svinjac koji još nisu posjetili. Stajali su ispred staje praseta Frankieja. “Oooh, kako lijepa staja! Svidjet će nam se unutra”, rekoše si praščići i utrčaše unutra, prljavi od blata. Veselo su skakutali unutra, a zatim se ponovno kotrljali, cijelo vrijeme diveći se lijepoj staji.
U međuvremenu, prase Frankie zbunjeno je stajao vani, zureći u svoju staju. Nije uspio izustiti niti jednu riječ kad je vidio kako su je mali praščići uprljali u roku od nekoliko sekundi. Čim se pribrao i shvatio što se događa, odlučno je zakoračio u svoju staju i rekao: “Pa dosta je! Ne možete jednostavno ući u moj svinjac i sve zabrljati! To nije lijepo.”
“Ma daj, prase, nemoj biti takav. Malo nereda je u redu, zabavno je valjati se u blatu i onda se opustiti kod kuće. A pogotovo se ne treba prati. Tako je najbolje”, rekoše mu praščići smijući se.
Ali prase Frankie nije se smijalo. Ovo nije bilo u redu. Nije volio nerede, pogotovo ne u svom svinjcu. “Moraš uživati, smijati se i zabavljati, a ne samo čistiti cijelo vrijeme i tako strogo paziti na čistoću”, nastavili su praščići.
Prase Frankie smjesta je udahnuo, spreman od srca reći praščićima. Ali onda je naglas pomislio: “Ima malo istine u tome što praščići govore. Da, istina je da volim čistiti, to je ono što je pravilno. Čist dom ipak znači zdrav dom. No, s druge strane, možda sam malo prestrog prema tome da ostanem čist.”
“Da, da, prase. Točno tako. Kada si se posljednji put toliko smijao da si plakao? Da si se dobro valjao po blatu bez brige o prljavštini?” odgovorili su praščići.
Prase Frankie je razmišljao o tome. Nakon nekog vremena, došao je na ideju: “Dobro, praščići. Dogovorit ćemo se. Vi ćete me naučiti kako se ispravno zabavljati, smijati i uživati u dobrom provodu, a ja ću vas naučiti kako ostati čistima. Dogovor?”
Praščići su na trenutak razmislili o tome, a zatim su pristali. Uzeli su Frankieja među sebe i počeli se brčkati s njim. Isprva je prasac oklijevao i nije se htio zaprljati. Ali obećanje je obećanje, pa je učinio sve što su mu praščići rekli. Čak se uspio toliko nasmijati da je i zaplakao. Zatim su se svi troje dobro oprali i počistili za sobom. Te su večeri svi bili sretni.
A što su naučili praščići i prase Frankie? Da je važno znati se smijati i igrati, ali onda i sve vratiti u red. Za sve postoji vrijeme.
