Priče za laku noć

S onu stranu sedam planina i sedam dolina postojalo je nekoć veliko kraljevstvo. Ali usprkos svom bogatstvu koje su imali, život u dvorcu bio je tužan i sumoran jer je kraljevstvo bilo prokleto. Proklela ga je zla vještica koja je začarala Božić bez snijega. Ljutila se što jedina nije pozvana na rođenje kraljeve kćeri Magdalene.

U dalekoj tuđini, potpuno osamljena, stajala je mala zgrada. Bila je to stara kuća. Imala je crveni, truli krov, velike stare prozore koji su škripali i bila je cijela od drveta. U njoj su živjeli baka, djed i njihov unuk.

Bio jednom jedan siromašan momak kojega uzeše u vojsku kad je počeo rat. Rat je završio i njega poslaše kući, jednako siromašnog kao što je bio.

Na rubu jednog sela stajala je lijepa kućica. Svaki dan iz njega se širio divan miris. Bilo je tako fino mirisalo da je možda bilo čarobno. Bio je to miris kolača i kolačića. Kućica je imala ljubičasti krov i bila je sva ružičasta. Izgledala je kao jedan veliki marshmallow.

Na ogromnom polju, udaljenom od grada, živio je slon nevjerojatne veličine. Njegove uši su bile toliko velike da bi se mogle koristiti kao tende za kampiranje. Ljudi bi nedjeljom dolazili iz grada kako bi ga vidjeli i bili zapanjeni njegovom veličinom. Nisu se usudili previše približiti, jer su se bojali da će ih napasti. Iako je slon djelovao pitomo, nitko nije znao što bi se moglo dogoditi.

U jednom selu koje se nalazi gotovo na kraju svijeta živjela je mala krava Matilda sa svojim roditeljima. Matilda je bila jako sretna jer je sve vrijeme provodila na pašnjaku, gdje se mogla igrati sa svojim prijateljima.

U jednoj dalekoj šumi, jednom davno, živio je jedan jež. Zvao se Ježurka Ježić i često ga se moglo vidjeti kako luta šumom. Ježić je jako volio lov, a kada bi upao u nekakvu borbu, nikada ne bi oklijevao, već bi dao sve od sebe da pobijedi.

Jednom davno živjeli su stolar i njegova žena koji su silno žudjeli za djetetom. Svakodnevno molili su se za dijete, ali dijete nikako nije dolazilo. Iza njihove kuće nalazio se prekrasan vrt pun cvijeća i biljaka. Nitko se nije usuđivao ući u njega jer je pripadao vještici po imenu Gertruda.

Jednom je živjela lijepa djevojčica sa svojom majkom. Živjele su u malom selu ne tako daleko. Djevojčica je uvijek bila bosa jer su ona i njezina majka bile presiromašne da joj se kupi par cipela. Djevojčica se zvala Karen.

Jednoga dana u rano proljeće mama patka nestrpljivo je obilazila jaja u gnijezdu čekajući da se svi njeni pačići izlegu. I već je čula prvo “škripanje”. Jedno od žućkastih pačića bilo je spremno doći na svijet.

Prije mnogo godina živio je jedan car koji je previše mario za svoj izgled. Volio je nositi najotmjenija ruha i paradirati po svom kraljevstvu. Imao je novi kaput za svaki sat u danu i često je volio pokazivati svoju odjeću.

Jednom je u dalekoj zemlji živio siromašan mlinar koji je želio biti bogat. Mlinar je lagao kralju da njegova kći može pretvoriti slamu u zlato.

Nekoć je siromaštvo vladalo posvuda u svijetu, pa i u maloj kući kraj šume u kojoj je živio tata sa svojom djecom, Ivicom i Maricom. Zajedno s njima živjela je i njegova druga žena, maćeha koja nije baš voljela djecu. Stalno im je prigovarala kako i sama ima malo, a kamoli da nahrani dvoje gladnih usta. Dugo je gnjavila muža da ih odvede u šumu i tamo ostavi, sve dok on nije poslušao.