Jesen je bila na izmaku i svaki čas je trebala početi zima. Šumske su životinje skupljale svoje posljednje zalihe hrane, dok su druge udobnije uređivale svoje jazbine i spremale ih za zimski san. U šumi je također živjelo mali lane po imenu Felix. Rodio se prije nekoliko mjeseci, pa još nije iskusio zimu. Ali jako je volio jesen. Nastavio je skakati po opalom lišću i bacati šišarke uokolo. Listovi su bili tako mekani i tako lijepi i šareni!
Dok je Felix trčao po šumi, podižući lišće kopitima, slučajno je uništio ježevu jazbinu. Jež ju je dugo pripremao da dočeka zimu. Ali Felix ju nije vidio dok se igrao i slučajno ju je šutnuo. Sada je jež sjedio među lišćem i plakao: “Što ću? Zima je iza ugla, a ja neću imati dovoljno vremena za izgradnju nove jazbine.”
![Kratke priče za laku noć - Lane po imenu Felix](https://www.bajkosvijet.com/wp-content/uploads/2023/11/Lane-po-imenu-Felix.webp)
Kad je Felix ugledao tužnog ježa, odmah ga je upitao što je bilo. Nije ni znao da je ježu uništio jazbinu za zimski san. Ježić je sve objasnio Felixu, a malo lane bilo je užasnuto. “Što sam učinio? Bio sam zaigran i blesav i nisam ni primijetio da sam nešto uništio. Ali ja ću to popraviti. Ne brini, ježiću, snaći ću se ja”, odlučio je Felix i prionuo na posao.
Nosom i kopitima iskopao je malu rupu, zatim dodao lišće, grančice i mahovinu. Sve je uredio kako bi ježu bilo udobno i toplo. Malo kasnije, bio je gotov. Jež je zahvalio Felixu i smjestio se u svoju novu jazbinu. Felixu je bilo jako drago što je ispravio svoju grešku i spasio ježa od zime.
Kad je Felix te večeri ležao u svojoj jazbini, iznenada je nešto malo i bijelo počelo padati s neba. Malo je lane gurnulo nos van i nešto bijelo je bilo hladno na njemu. Brzo se sakrio natrag u jazbinu i doviknuo mami: “Mama, što je? I zašto je tako hladno?” “To je snijeg, dragi moj sine. Jesen je prošla, a to znači da počinje zima.”
“Ali ne želim da bude zima. Ja volim jesen. Volim šareno lišće i miris gljiva”, odgovorio je Felix. Njegova mama se nasmiješila svom malom lanetu i rekla: “Tako ti je to, Felixe. Nakon jeseni dolazi zima, a nakon zime proljeće. Priroda zna kako treba biti. Ali ne moraš biti tužan. Kad nešto završi, znači da počinje i nešto novo. I to je ono divno u vezi toga. A sada spavaj, da budeš dovoljno jak za zimu. Laku noć!” Felix se stisnuo uz svoju mamicu i slatko spavao tu noć. Nije se više bojao zime. Radovao se novim stvarima koje će zima donijeti.