Nekada davno bilo je jedno kraljevstvo, a u tom je kraljevstvu živio princ. Njegovi vrlo strogi roditelji zaključali su ga u najviši toranj. Bio je ondje danima posve sam; nije imao s kim razgovarati niti ikoga tko bi ga razveselio. Jednoga dana mala ptica pokucala je na prozor.

Princ se razveselio. Pustio ju je unutra, dao joj vode, mrvice hrane i pustio je da se ugrije. Mala ptica mirno je sjedila nasuprot njemu i promatrala ga. Odjednom je progovorila. Princ je pomislio da je poludio; životinje, uostalom, ne govore. No ptica je ponovno otvorila kljun i iz njezina je grla izašao jasan ljudski glas. Princ se ponovno razveselio i počeo razgovarati s njom. Ptica mu je pričala o bijedi i tuzi u svijetu. Princ je bio žalostan zbog toga, ali je zamolio pticu da sljedeći dan opet dođe. Tako je ptica svaki dan letjela do najvišeg tornja i razgovarala s njim

Jednoga dana stari komornik koji je donosio hranu princu čuo je glasove. Odmah je otišao to reći kralju. No kad su stigli do tornja, ondje nisu našli nikoga osim princa. Na prozoru je sjedila samo ptica. Kralj to nije htio ostaviti bez odgovora pa je naredio komorniku da prati princa. Tako je komornik otkrio da ptica svakoga dolazi princu i govori ljudskim glasom. Unatoč prinčevim molbama, htio je pticu zatvoriti u kavez i ubiti je. Već je gotovo uspio, ali tada se dogodilo nešto neviđeno.

Ptica se pretvorila u prekrasnu princezu. Princ, komornik, pa čak i kralj stajali su zapanjeni. “Ja sam princeza iz susjedne zemlje i došla sam osloboditi princa kojeg ovdje zatvarate kako ne bi mogao postati kralj. Pođi sa mnom, dragi prinče, i zaboravi godine provedene u ovom tornju.” 

Princ je s oduševljenjem pristao. Otišao je s princezom u njezinu zemlju, oženio se njome i postao kralj.

U svom su dvorcu sagradili mnogo kućica za ptice, ali nijedna od njih nije govorila ljudskim glasom, a ni princeza se više nikada nije pretvorila u pticu.