Nekada davno bila je mala mišica po imenu Mimi. Ova mala smeđa mišica živjela je u zidu, gdje je imala svoju malu kućicu, svoje utočište od svijeta. U kući je, osim njezine obitelji, živio i nemirni mačak po imenu Tom.

Sivi mačak dane je provodio ne samo igrajući se s loptom nego i loveći malu Mimi. Međutim, mala mišica mu je uvijek uspjela pobjeći. I tako su im dani prolazili u stalnoj potjeri i skrivanju. Mala Mimi živjela je u stalnom strahu, ali zahvaljujući svojoj veličini, uvijek je mogla pronaći sigurno sklonište od Toma.

Bila je kišna večer i Mimi se upravo uvlačila u svoj krevet. Pokrila se platnenim ručnikom i već je bila na rubu sna kad je začula glasno mijaukanje. “Tom me sigurno opet pokušava namamiti i želi me pojesti!” pomislila je mala mišica, pokušavajući ponovno zatvoriti oči. Međutim, mijaukanje nije prestajalo i mala Mimi nije mogla zaspati. Otvorila je vrata svoje male kućice u zidu i provirila van. Tom je ležao ispred kamina, plačući od boli i držeći se za šapu. Mala Mimi se bojala, ali je oprezno hodala prema mačku. Uz kamin je bilo naslagano drvo, a na tlu trijeske. Upravo tamo se njezin neprijatelj, mačak Tom, previjao od boli. Mišica je primijetila njegovu otečenu šapu, trijeska je bila duboko zabijena u nju.

“Čekaj, pomoći ću ti!” uzviknula je mala Mimi plaho, ali odlučno. Tom je nesigurno mjaukao, ali ga je šapa toliko boljela da nije imao izbora. Oklijevajući, pružio joj je svoju natečenu šapu.

“Zašto mi pomažeš?” Tom ju je upitao, uputivši joj neugodan pogled. Međutim, Mimi se nije dala obeshrabriti i svojim malim šapama izvadila je zaglavljenu trijesku iz Tomove šape.

„Moramo jedni drugima pomagati. Živimo ovdje zajedno. Gle, vjerojatno ti se ovdje zabila trijeska“, rekla je mišica pokazujući na drva kraj kamina. I bila je u pravu – Tomu se stvarno zabila trijeska u nogu, vjerojatno to nije primijetio.

“Hvala ti što si me spasila!” rekao je Tom kad je mišica uspjela izvući trn, a bol se polako smirila. Mimi se nasmiješila, a Tom joj je uzvratio osmijeh. Uostalom, nije bio toliko prijeteći koliko je mišica oduvijek mislila. Od tog dana nadalje, postali su prijatelji. Tom je uvijek ostavljao male komadiće sira ispred njezine kuće, a Mimi mu je uvijek pomagala kad bi negdje izgubio loptu. I tako su grabežljivac Tom i njegov plijen, mala mišica Mimi, postali nerazdvojni prijatelji.