Bili jednom kralj i kraljica i rodila im se kćerkica. Budući da je bila lijepa kao ruža, nazvali su je Ruža. Noću su se u njezinoj sobi pojavile tri vile. :
Prva reče: “Bit ćeš slatka poput prirode kao što imaš lijepo lice.”
Druga vila je bila zločesta i rekla je: “Kad budeš imala 18 godina, ubost ćeš prst i umrijet ćeš!”
„Ne“, vikne treća vila. “Nećeš umrijeti. Samo ćeš zaspati na sto godina. Ali poljubac prave ljubavi te može spasiti.”
Vile su nestale.
Kralj je sve čuo jer je slušao ispred vrata. Već sljedećeg dana izdao je dekret u svojoj zemlji da sve oštro, sve što bi moglo ubosti Ružu, mora napustiti njegovo kraljevstvo. I tako su ljudi morali pobacati sve kolovrate i vretena, sve igle, posjeći biljke s njihovim trnjem, a sve ježeve odnijeti u susjednu zemlju. Kralj je na svakom koraku promatrao malu Ružu, da se slučajno ne ubode ako se nešto propustilo.
I tako je Ruža izrasla u prekrasnu mladu ženu. Bio je upravo dan njenog 18 rođendana. Svi su mislili da se zla čarolija neće ostvariti. Možda su se zato opustili u čuvanju i ostavili Ružu samu da se igra u vrtu.
Tog je dana Ruža otišla do samog ruba vrta gdje je stajala stara, zarasla kula. Ruža je bila znatiželjna, pa se popela stepenicama do tornja. U maloj sobi sjedila je starica za kolovratom i prela. Ruža nikada prije nije vidjela kolovrat. Željela ga je vidjeti. Ispružila je ruku, dotaknula vreteno i ubola prst. U tom je trenutku zaspala. I cijelo je kraljevstvo s njom zaspalo. Cijeli je dvorac bio prekriven ružičastim trnjem.
Svijet su obišle bajke i legende o lijepoj princezi koja spava i čeka da bude spašena, ali nitko nije bio dovoljno hrabar otići i vidjeti. Sve dok princ Ivan to nije čuo. Odmah se zaljubio u princezu iz bajki. Mislio je da će je spasiti. Sjeo je na konja i odjahao. Prešao je devet brda, devet rijeka, devet šuma, preplivao devet jezera. I konačno stigao do kraljevstva gdje je sve spavalo.
Stigao je do dvorca koji je sav bio zarastao u ružičasto trnje. Isukao je mač i počeo hrabro probijati put. Stigao je do tornja i tamo ugledao prelijepu princezu Ružu kako spava. Ali kako da je probudi?
“Ružo, probudi se!”, vikao je princ, ali ništa se nije dogodilo. Pokušavao je prodrmati Ružu, pokušavao pjevati i plesati s njom, a tek tada je na kraju pomislio da je još nije ni poljubio. Čim ju je poljubio, Ruža se probudila i bilo joj je jako drago što ju je spasio. Probudilo se i cijelo kraljevstvo i svi su se radovali što je zlo prokletstvo razbijeno.
Na kraju se dogodilo veliko vjenčanje, princ Ivan oženio je Ružu i živjeli su sretno do kraja života.
