Bila jednom jedna prekrasna kućica koja je stajala kraj velikog jezera, na potpunoj osami. Bila je drugačija od ostalih. Svaki njezin zid bio je obojen u sasvim neobičnu boju. Kućica je imala raznobojno cvijeće naslikano oko vrata, bubamare naslikane oko prozora, konje u prolazu naslikane na zidovima i drveće koje je naizgled rascvjetalo na krovu. Sve su slike izgledale kao da su žive. Cijela kućica bila je kao iz bajke. Ali tko je živio u tako lijepoj kući? Tamo je živjela slikarica Lucija.
Saznaj višeMarica P.
Kako je Barbara srela medvjeda
Iza nekoliko sela i nekoliko rijeka nalazila se duboka šuma. Bilo je tu crnogoričnog i listopadnog drveća. Usred ove šume bila je hranilica, a malo dalje od nje nalazila se čeka. To je neka vrsta malog vidikovca na koji lovac ide gledati životinje i pratiti što se događa u šumi.
Saznaj višeObična priča o jednom neobičnom prijateljstvu
Priča koju ću vam ispričati dogodila se davno. Riječ je o djevojčici koja je otkrila da je prijateljstvo jedna od najvažnijih stvari na svijetu. I da prijatelje nađete tamo gdje se najmanje nadate.
Saznaj višeMala vila i zla vještica
Usred duboke šume stajala je mala drvena kućica. Izgledala je jako staro. Imala je rupe na krovu, škripali su joj prozori i vrata i bila je sva prljava. U ovoj maloj kućici živjela je vještica. Bila je to starica s velikim nosom i bradavicom. Ali najgore nije bilo kako je izgledala, već kakva je bila. Bila je jako zla. Pričala je loše o drugima, lagala i izmišljala kako je nitko u šumi ne bi volio. Ali jednoga dana upoznala je nekoga tko ju je natjerao da razmisli o svom ponašanju.
Saznaj višeKako je Jure upoznao bijelu damu
U daljini na visokom brežuljku stajao je dvorac. Tu i tamo nedostajao mu je komad zida, ponegdje je bio prilično izlupan i nitko nije živio u njemu. Bio je više poput ruševine. Ponekad su ga neki turisti dolazili vidjeti. Prošli bi kroz sve njegove hodnike, pogledali sve njegove zidove, a onda bi otišli. Nitko nije znao kakve tajne čuva taj dvorac. Nitko nije znao što se tamo događa kad padne mrak.
Saznaj višeMedo knjižničar
Usred malog sela stajao je prekrasan park. Tu je raslo lijepo drveće, kroz selo je tekao potočić, a posvuda su vodile razne staze, gdje se moglo lijepo šetati. Sva su djeca voljela tamo šetati.
Saznaj višeČak i netko mali može postići nešto veliko
Usred duboke šume stajao je panj. Bio je jedini nadaleko i naširoko. Uokolo je rasla paprat i tu i tamo koja pupavka. Svake večeri vila je sjedila na tom panju. Bila je vrlo mala. Kad bi odrasli prolazili, sve što bi mogli vidjeti bilo je malo svjetlo na panju. Ali nisu znali da je to vila.
Saznaj višeDječji vrtić s čarobnim tetama
Na uglu naše ulice bio je dječji vrtić. Tamo su išla djeca iz cijelog grada. Vrtić je izgledao kao malo sunce. Sve je bilo žuto. Imao je plavi krov poput neba. U vrtu oko njega bilo je cvijeće, meka trava uvijek pokošena i najbolji drveni pješčanik i penjalice. Tu su djecu odgajale dvije tete.
Saznaj višeNeobični prinčevi
Iza ledene stijene i visokih brda bilo je veliko kraljevstvo. Tamo su živjeli kralj i kraljica i njihovi mali prinčevi. Zvali su se Simon i Sanel. Oboje su imali crnu kosu, duboke smeđe oči i osmijehe od uha do uha. Bili su jako ljubazni i pametni. Roditelji su bili ponosni na njih. Svaki dan su smišljali igre koje bi igrali i svaki trenutak učinili posebnim. Svaki dan s njima bio je čaroban.
Saznaj višeTomica i njegov prijatelj snjegović
Kad se prosinac pojavio na kalendaru, bila je zima. Živa na termometru stalno se spuštala, a na prozoru se stvaralo inje. Sva su djeca čekala prve pahuljice. Jedva su čekali da se grudaju, prave snjegovića i sanjkaju niz brda. Čak je i Tomica postajao nestrpljiv. Bio je dječak kojem su upravo počeli zimski praznici.
Saznaj višeVražić Smetenjak
Duboko pod zemljom živjelo je nekoliko vražića. Živjeli su u mračnoj špilji. Usred nje je bila velika vatra. Spavali su oko nje pokriveni krznima. Voljeli su toplo. Bilo ih je nekoliko. Ali jedan se vražić isticao. Bio je drugačiji. Bio je pomalo luckast i obično je nešto zabrljao, pa su ga zato zvali Smetenjak. Imao je jedno kraće kopito pa je šepao. Imao je čupavo krzno po cijelom tijelu, a rogovi su mu stršali poput antena. Izgledao je slatko.
Saznaj višePriča o Tri kralja i izgubljenom psu
Iza sedam gora, iza sedam šuma, iza sedam livada, bila su tri kralja: Kaspar, Melkior i Baltazar. Tri kralja krenula su na daleki put da daruju Djetešce koje se tek rodilo. Lutali su šumama, poljima i pustinjama, s vremena na vrijeme gledajući u nebo, gdje se jasno vidjela Betlehemska zvijezda. Njezin sjaj je bio nevjerojatan i ukazivao je Kraljevima smjer u kojim trebaju ići.
Saznaj višeTadija i vrag
U prekrasnoj drvenoj kućici pokraj šume živio je dječak Tadija. Živio je u kući s roditeljima. Izgledao je kao zgodni nitkov, i bio je nitkov. Nije mogao ni minute sjediti na jednom mjestu. Nije mogao sjediti na stolici i zadržati pažnju ni na minutu.
Saznaj višeVlak ispunjenih snova
Usred najdublje noći, kad je noć najtamnija, svijetom putuje vlak. Velik je, ali tako tih da ga se jedva čuje. Njegova su svjetla prigušena, poput malih zvijezda. A kad prođe pokraj vaše kuće, čujete nježni zvuk zvona i osjetite blagi povjetarac. Nijedna odrasla osoba to nikada nije vidjela ni čula.
Saznaj višeOrao, ponosni mali zrakoplov
Orao je bio mali avion za razgledavanje. Letio je unakrst nebom. Radio je salto, vrtio se na sve strane i izvodio najbolje vratolomije. Bio je žut poput sunca, a na krilima je imao lijepo naslikanog orla. Zato su ga svi zvali Orao.
Saznaj više