Bila jednom jedna cesta koja je vodila oko malog bajkovitog grada. Po njoj su se vozili veliki i mali automobili. Neki kamioni su dopremali robu, a drugi manji automobili vozili su ljude na posao. U ovom gradu iz bajke ljudi i automobili bili su prijatelji.
Saznaj više
Bilo jedno maleno selo u dubokoj crnoj šumi. Bilo je skriveno među mahovinom i paprati. Ne bi ga mogli vidjeti golim okom. Mogli bi ga vidjeti samo ako bi kleknuli, bili potpuno tiho i dobro se zagledali u paprat. Tada bi možda vidjeli malo selo u kojem su živjeli vilenjaci. Bilo ih je nekoliko. Vrijedno su radili, bili su veseli i uvijek raspjevani dok su radili. Ali jednom od njih to se to nije sviđalo. Zvao se Mrgud. Nije bio zao, samo se rijetko smijao, a najčešće su mu riječi bile: “Ne, neću, ne volim to.”
Saznaj više
Priča koju ću vam ispričati dogodila se davno. Tada je još bilo nekoliko zmajeva na zemlji. Nije ih bilo puno, ali par ih je bilo. Živjeli su mirno na zemlji i trudili su se da ih nitko ne vidi. Većina ljudi nije ni znala da postoje. Nisu se pokazivali ljudima.
Saznaj više
U dubokom oceanu, na samom dnu, rasli su prekrasni koralji. Neke su bile veće, neke manje. Bile su crvene, žute, zelene i narančaste. Na različite su se načine mreškale u vodi. ovisno o tome kuda je struja išla. Ti su koralji bili dom nekim malim ribama. Ali i mnogim školjkama. U njima su se skrivale od raznih ribara i ronilaca. Tu su se sakrile jer su skrivale nešto dragocjeno. Svaka je školjka imala prekrasan biser u sebi. Bijel kao snijeg.
Saznaj višeIza sedam dola i sedam gora stajalo je malo kraljevstvo. Bilo je okruženo s nekoliko gustih šuma. Tamo su živjeli mudri kralj i njegova kraljica. S njima je živjela i njihova kći, lijepa princeza po imenu Elizabeta. Ali ona nije bila obična princeza. Bila je drugačija.
Saznaj višeUsred zelene livade stajalo je drvo. Moglo se vidjeti nadaleko jer je bilo tako veliko. Deset odraslih osoba ne bi bilo dovoljno da zagrle njegovo ogromno deblo. Svake je godine lijepo cvjetalo, a krošnja mu je bila tolika da joj se kraj sa zemlje nije vidio. Ali to nije bilo obično drvo. U njegovoj bogatoj kruni živjelo je nekoliko vilenjaka.
Saznaj višeBila jednom jedna prekrasna kućica koja je stajala kraj velikog jezera, na potpunoj osami. Bila je drugačija od ostalih. Svaki njezin zid bio je obojen u sasvim neobičnu boju. Kućica je imala raznobojno cvijeće naslikano oko vrata, bubamare naslikane oko prozora, konje u prolazu naslikane na zidovima i drveće koje je naizgled rascvjetalo na krovu. Sve su slike izgledale kao da su žive. Cijela kućica bila je kao iz bajke. Ali tko je živio u tako lijepoj kući? Tamo je živjela slikarica Lucija.
Saznaj višeIza nekoliko sela i nekoliko rijeka nalazila se duboka šuma. Bilo je tu crnogoričnog i listopadnog drveća. Usred ove šume bila je hranilica, a malo dalje od nje nalazila se čeka. To je neka vrsta malog vidikovca na koji lovac ide gledati životinje i pratiti što se događa u šumi.
Saznaj višePriča koju ću vam ispričati dogodila se davno. Riječ je o djevojčici koja je otkrila da je prijateljstvo jedna od najvažnijih stvari na svijetu. I da prijatelje nađete tamo gdje se najmanje nadate.
Saznaj višeUsred duboke šume stajala je mala drvena kućica. Izgledala je jako staro. Imala je rupe na krovu, škripali su joj prozori i vrata i bila je sva prljava. U ovoj maloj kućici živjela je vještica. Bila je to starica s velikim nosom i bradavicom.
Saznaj višeU daljini na visokom brežuljku stajao je dvorac. Tu i tamo nedostajao mu je komad zida, ponegdje je bio prilično izlupan i nitko nije živio u njemu. Bio je više poput ruševine. Ponekad su ga neki turisti dolazili vidjeti. Prošli bi kroz sve njegove hodnike, pogledali sve njegove zidove, a onda bi otišli. Nitko nije znao kakve tajne čuva taj dvorac. Nitko nije znao što se tamo događa kad padne mrak.
Saznaj višeUsred malog sela stajao je prekrasan park. Tu je raslo lijepo drveće, kroz selo je tekao potočić, a posvuda su vodile razne staze, gdje se moglo lijepo šetati. Sva su djeca voljela tamo šetati.
Saznaj višeUsred duboke šume stajao je panj. Bio je jedini nadaleko i naširoko. Uokolo je rasla paprat i tu i tamo koja pupavka. Svake večeri vila je sjedila na tom panju. Bila je vrlo mala. Kad bi odrasli prolazili, sve što bi mogli vidjeti bilo je malo svjetlo na panju. Ali nisu znali da je to vila.
Saznaj višeNa uglu naše ulice bio je dječji vrtić. Tamo su išla djeca iz cijelog grada. Vrtić je izgledao kao malo sunce. Sve je bilo žuto. Imao je plavi krov poput neba. U vrtu oko njega bilo je cvijeće, meka trava uvijek pokošena i najbolji drveni pješčanik i penjalice. Tu su djecu odgajale dvije tete.
Saznaj višeIza ledene stijene i visokih brda bilo je veliko kraljevstvo. Tamo su živjeli kralj i kraljica i njihovi mali prinčevi. Zvali su se Simon i Sanel. Oboje su imali crnu kosu, duboke smeđe oči i osmijehe od uha do uha. Bili su jako ljubazni i pametni. Roditelji su bili ponosni na njih. Svaki dan su smišljali igre koje bi igrali i svaki trenutak učinili posebnim. Svaki dan s njima bio je čaroban.
Saznaj više