Kada je počelo proljeće razne životinje su se počele buditi iz zimskog sna. Jedan od njih bio je veliki medvjed Brundo. Cijelu zimu spavao je u svojoj skrivenoj jazbini. Ali kad je zima prošla, izašao je, protegnuo se i tražio nešto sitno za pod zub. Imao je veliki apetit za medom. Ali nije imao pojma što bi trebao učiniti da može uživati u njemu.
Hodao je po šumi tražeći gdje bi mogao naći med. Nakon nekog vremena došao je do ogromnog drveta. Bilo je toliko golemo da nije mogao vidjeti ni kraj njegove krošnje. Dok je stajao ispod njega, tu i tamo bi proletjela pčela. Brundo bi zamahnuo velikom šapom prema njoj, ali je odjednom shvatio da tamo gdje su pčele mora biti i meda. Obišao je stablo i pažljivo pogledao krošnju. A onda je vidio: na jednoj od grana doista je visjela košnica. “Tamo sigurno ima meda”, pomislio je.
Pokušao je prodrmati drvo, ali bilo je preveliko. Nije pomoglo. Odjednom je nekoliko pčelica doletjelo do njega i počelo vikati: “Što to radiš, veliki medo! Što misliš, samo zato što si gladan medo možeš doći i protresti nam cijelu košnicu?” Prestani odmah!”
Medvjed je htio nešto reći. Čim je udahnuo da odgovori, pčele su počele zujati i mahnito letjeti uokolo. “Evo ih, opet su tu i sad će sigurno posjeći drvo. Upomoć! Upomoć!” Isprva Brundo nije razumio što ih je spopalo. Ali onda je primijetio velike, snažne ljude kako iz daljine dolaze prema stablu. U rukama su imali motorne pile. Kad su se približili stablu, odjednom mu je sinulo: ljudi žele posjeći lijepo i veliko drvo. Osim toga, uništit će pčelinju košnicu! “Neću to dopustiti!!!” rekao je Brundo glasno.
Sakrio se iza debla. U trenutku kada su ljudi stali ispod krošnje, on je istrčao iza stabla i počeo vrištati što je glasnije mogao. Stajao je na stražnjim šapama i mahao prednjim šapama. Polako je prilazio iznenađenim ljudima i neprestano ih užasavao. Ljudi su problijedili. Bacili su pile i sjekire i pobjegli. Nikada više tamo nisu došli.
Tada je Brundo, iscrpljen nakon takvog podviga, legao pod drvo i shvatio da mu i dalje kruli u želucu. Pčele su sve promatrale sa stabla i zahvalne što je Brundo spasio njihovo stablo i dom donijele su mu lijepu veliku hrpu meda iz svoje košnice. Od tada Brundo redovito odlazi kod pčela po med. Više ne trese cijelim drvetom, nego lijepo zamoli. I pazi da nitko ne pokuša uništiti stablo ili košnicu njegovih prijateljica pčela.
