Jednom je u dalekoj zemlji živio siromašan mlinar koji je želio biti bogat. Mlinar je lagao kralju da njegova kći može pretvoriti slamu u zlato.
Kralj je bio začuđen, ali nije vjerovao riječima jadnog mlinara. Kralj se htio osobno uvjeriti, pa je poslao svoje stražare da dovedu mlinarevu kćer u veliki dvorac i zatvore je u sobu punu slame. Dali su joj kolo i vreteno i zatvorili je.
Kralj ju je obećao osloboditi ako svu slamu pretvori u zlato. Mlinareva je kći plakala i molila. Nije znala pretvoriti slamu u zlato.
Odjednom se pojavio prijateljski čovječuljak i obećao joj pomoći. Čovječuljak je bio vrag. Znao je ispresti zlato iz slame, ali joj je ponudio pomoć u zamjenu za njenu zlatnu ogrlicu.
Ona je pristala i dala mu svoju ogrlicu. Bila je to mala cijena za platiti, pomislila je. Čovječuljak se prihvatio posla i počeo presti slamu. Na njezino iznenađenje, slama se pretvorila u zlato i bila je jako sretna.
Sljedećeg jutra, vrag je nestao. Kralj je bio zapanjen kada je otkrio da se slama pretvorila u zlato. Bio je vrlo zadovoljan i sretan jer ga je mlinareva kći mogla učiniti bogatim.
Opet je naredio da je prebace u veću sobu s više slame i obećao da će je oženiti ako još jednom uspije pretvoriti slamu u zlato.
Mlinarevu kćer odveli su u veću sobu punu slame. Te noći vrag se opet pojavio i obećao da će slamu ispresti u zlato u zamjenu za prsten na njenom prstu.
Mlinareva kći je pristala i dala mu svoj prsten. Opet je to bila mala cijena za platiti. Tako je čovječuljak uzeo prsten i počeo okretati kolo.
Do sljedećeg jutra sva je slama bila ispredena u blistavo zlato. Kralj se van svake mjere divio ugledavši zlato, ali zlata mu nikad nije bilo dosta.
Opet je naredio svojim ljudima da je zatvore u najveću prostoriju u dvorcu i napune je s mnogo više slame nego prije. Kad bi ih uspjela sve ispresti u jednoj noći, odmah bi je oženio.
Te noći, vrag se opet pojavio i obećao joj pomoći, no ona nije imala ništa drugo dati mu. Vrag je bio ljut i ona je preklinjala.
Čovječuljak je razmislio neko vrijeme i rekao: “Moraš mi obećati prvo dijete koje ćeš imati nakon što postaneš kraljica”.
Mlinareva kći nije imala izbora pa je čovječuljku obećala ono što želi, a on je počeo presti, sve dok slama nije postala zlatna. Ubrzo je nestao nakon što se sva slama pretvorila u zlato. Sljedećeg jutra, kralj je opet bio zapanjen i vrlo sretan.
Održao je obećanje i oženio mlinarevu kćer. Mlinar je sada bio bogat čovjek kakav je i želio biti. Ubrzo nakon toga, kraljica je rodila prekrasno dijete.
Zaboravila je svoje obećanje caru. Kada je vrag došao uzeti bebu, ona je odbila i molila ga da joj ne uzme dijete. Vrag je bio ljut, ali se odlučio sažaliti na nju.
“Dat ću vam tri dana da mi kažete moje ime. Ako ne bude znali, morat ćete mi dati dijete”, rekao je vrag i nestao.
Kraljica je bila jako zabrinuta. Smislila je popis svih imena u kraljevstvu. Kad je vrag došao drugi dan, prozvala je sva imena koja je ikada čula, ali nijedno nije bilo točno.
Kad je vrag otišao, kraljica je svom glasniku naredila da ga slijedi. Željela je špijunirati vraga i saznati njegovo ime.
Dok je vrag odlazio, pjevao je u sebi
“Danas pečem,
sutra kuham,
Dan iza toga dolazi kraljičino dijete;
i oh! Drago mi je da nitko nije znao
Da se zovem Rumpelstiltskin!”
Kraljica je bila vrlo sretna kada je čula vijest. Svog glasnika potapšala je po ramenu i nagradila ga zlatom.
Sljedeći dan kad je vrag došao, kraljica ga upita: “Zoveš li se Petar?”
“Ne”, odgovori čovječuljak.
“Onda se možda zoveš Rumpelstiltskin?” odgovori kraljica i vrag se jako naljuti jer je kraljica saznala njegovo ime.
U ljutnji je tako snažno lupio desnom nogom da je upao u rupu i to mu je bio kraj.
