U dolini Vrba nalazio se veliki ribnjak. Tamo je živjelo mnogo riba, uglavnom šarana i soma. Jedne nedjelje u ribnjaku se trebao održati veliki događaj – mali šarani su se trebali izleći. Ostale ribe jedva su čekale da vide prva jaja. Kad bi jaja malo nabubrila i porasla, postala bi mladi šarani. Ribe bi im tada pokazale cijeli ribnjak i igrale se s njima.

Konačno je došao taj trenutak. Jaja su se smjestila među biljke u ribnjaku. Svi su bili jako sretni. Žabe su kreketale pjesme dobrodošlice, ptice su širile vijest po susjedstvu, a somovi su čestitali šaranima. Prošlo je neko vrijeme i iz jaja su se izlegli mali šarani. Plivali su po ribnjaku i rado učili sve novo. 

Ali jedan od njih bio je posebno znatiželjan. Bio je najmanji od svih, šaran Perajko. Plivao je posvuda, istražujući svaki kutak ribnjaka, svaki kamen, svaku travu. Nije bilo mjesta koje šaran Perajko nije istražio.

Jednoga dana, dok je šaran Perajko plivao u ribnjaku, nešto se iznenada pojavilo ispred njega. Visilo je na uzici, njihalo se u vodi zajedno sa strujama i izgledalo vrlo ukusno. Mladi šaran je to upravo htio pojesti kada ga je prijeteći glas zaustavio: 

“Perajko, ne diraj to! Stani!!!” 

Bio je to njegov ujak, som. Zaustavio ga je taman na vrijeme.

Perajko je zbunjeno pogledao ujaka i upitao: 

“Ujače Some, zašto to ne mogu pojesti? U ribnjaku je, ne može biti otrovno. Pogledaj kako lijepo izgleda.” 

Ujak Som je objasnio mladom šaranu da je to zamka koju je postavio ribar. Ako bi to Perajko pokušao pojesti, zapeo bi na oštroj udici i ne bi se mogao osloboditi. Ribar bi ga izvukao iz ribnjaka i bio bi u velikoj nevolji. Također mu je rekao da je ribolov ovdje zabranjen, pa ribar koji ih želi namamiti i uloviti nema što tražiti ovdje. Na rubu ribnjaka stoji veliki znak koji zabranjuje ribolov.

“Znaš li što radimo ribarima koji žele loviti ribu unatoč zabrani? Gledaj, smijat ćeš se!“ nasmiješio se ujak Som. Pronašao je čuperak zelenog vodenog bilja u ribnjaku i omotao ga blatom s dna ribnjaka. Zatim je doplivao do mamca, pažljivo ga izvadio i zamijenio zelenim vodenim biljkama i blatom. Nakon toga je povukao konac. Ribar je pomislio da je ulovio ribu i brzo je počeo namotavati udicu. Perajko i ujak Som prvo su čuli ribara kako se raduje, ali trenutak kasnije kako psuje zbog onog što je zapravo ulovio – zeleno vodeno bilje i blato.

Šaran i ujak Som su se smijali do suza kako su prevarili ribara. S vremena na vrijeme bi čak i ponovili trik. Ribar, koji je nastavio loviti ribu unatoč zabrani, bacao bi udicu s mamcem i čekao. Perajko i ujak Som uvijek bi mu nešto podvalili –  jednom staru cipelu, drugi put limenku koju su pronašli na dnu ribnjaka. Tako su postupno počistili i smeće koje su ljudi bacili ili ostavili u ribnjaku. 

Ujak Som i šaran Perajko zajedno su očistili ribnjak i naučili nestašnog ribara da se pravila trebaju poštovati.