Draga djeco, sigurno se sjećate malog dječaka Ivice, koji je žarko želio dobiti novog prijatelja – vlastitog psića. No, dječačić je bio nestašan i prvo je morao dokazati roditeljima da je doista odgovoran! Počeo je poslušno učiti za školu, radio zadaće i svaki dan pomagao roditeljima u svim kućanskim poslovima! Ništa ga nije spriječilo.
Stoga su njegovi roditelji odlučili od njegove bake za vikend posuditi starijeg psića Flokija. Ako će se dječačić dobro brinuti o njemu vikendom, oni će mu kupiti psića. A danas ćemo saznati kako je Ivici išlo i je li se uspio pobrinuti za Flokija.
Bio je vikend i Ivičin tata doveo je bakinog Flokija u njihovu kuću. Ivica je bio oduševljen i poveo je Flokija u prvu šetnju oko njihove kuće.
„Idemo ti kupiti hranu!“ rekao je dječačić Flokiju, čvrsto stegnuo ogrlicu i povodac i krenuo prema trgovini iza ugla. Psić Floki je poznavao Ivicu jer je dječak često išao k baki na praznike.
“K nozi!” Ivica je povukao psića dok su se približavali pješačkom prijelazu. Međutim, Floki zapravo nije htio slušati Ivicu. No, dječaka to nije pokolebalo pa je zapovijedio još jednom ali opet ništa. Zatim je zapovijedio treći put i snažnije, a Floki je poslušno dotrčao. “Moramo biti oprezni, ovo je cesta kojom voze automobili!” objasnio je Ivica psiću i polako su prešli prijelaz do trgovine.
U trgovini je Ivica kupio hranu za pse i krenuli su kući. Već je znao da mora biti strog prema Flokiju. Stavio je vodicu i hranu u Flokijevu posudu i onda su se cijeli dan igrali u vrtu. Floki je cijelo vrijeme slušao Ivicu. Mama i tata samo su iz daljine promatrali kako Ivici ide. Bili su jako ponosni na njega.
Posljednjeg dana vikenda Ivica je dobro nahranio psića, izveo ga van, a onda su on i Floki ponovno otišli u dvorište. Danas se Floki vraća svojoj baki, a Ivica mora dokazati roditeljima da je uspio. Mama je sadila cvijeće u vrtu, a Ivica je Flokiju bacao loptu. Odjednom je Ivica bacio Flokiju loptu tako nesretno da je odletjela prema maminoj prekrasnoj teglici za cvijeće. “Pozooor!” povikao je dječačić dok je gledao kako Floki brzo trči prema tamo. Floki je uhvatio loptu, ali je slučajno prevrnuo maminu teglicu. “Ja sam kriv! Ne Floki! Bacio sam loptu tamo, on je samo krenuo za njom… Žao mi je,” plakao je Ivica.
Odjednom se pojavio tata s riječima: „Hajde, Floki, vraćamo se kod bake!“ Tata nije primijetio razbijenu teglicu, Ivica se pozdravio s Flokijem. Floki je otrčao do Ivičinog tate, zajedno su sjeli u auto i odvezli se njegovoj baki. Ali dječak je znao što je učinio i sjeo je tužan kraj razbijene posude za cvijeće.
“Nisam htio, mama, stvarno!” nastavio je dječak pokušavajući smiriti situaciju. „Znam, Ivice, nema veze, nesreće se događaju. To je samo posuda za cvijeće!”, rekla je majka dječačića i zagrlila ga. Dječačić se posramljeno nasmiješio. “Međutim, moram te pohvaliti! Dobro si se brinuo o Flokiju, hranio ga, šetao i igrao se s njim! Jako smo ponosni na tebe!“, rekla je mama i zajedno su počistili krhotine iz tegle za cvijeće.
Dječak je zatim otišao unutra učiti. Nadao se da nije razočarao roditelje i da će mu kupiti psa. Mama je pripremila večeru i pozvala Ivicu. Sjeli su za stol i čekali da se tata vrati. Odjednom se dogodilo nešto što nije očekivao! Vrata su se otvorila i tata je stajao na vratima zajedno s malim crnim klupkom! Ali to nije bilo bilo koje klupko! Bilo je to klupko veselja – mali crni psić! “A ovo je Lucky! On je novi član naše obitelji i tvoj pas!” rekao je tata i predao Luckyja oduševljenom Ivici.
Od tog su dana Lucky i Ivica postali nerazdvojni prijatelji, a Ivica je doista održao obećanje! Dobro je učio, pomagao i ujedno se brinuo o novom članu obitelji, malom Luckyju. Naravno, u tome su mu pomagali mama i tata. Čak je i Floki ponekad dolazio u posjet i njih troje su se veselo igrali u dvorištu. Ivica nije samo pronašao novog prijatelja, već je pronašao i ono što mu je zapravo nedostajalo – odgovornost.
