Bio je jednom jedan otok u dalekoj zemlji. Oko njega samo more nadaleko. Njegovi su valovi udarali o stijene koje su se uzdizale s jedne strane otoka. S druge strane nalazila se plaža. Voda je bila jako duboko ispod stijena i u toj dubini je bilo sve puno života. Morski psi su tamo imali dom.
Saznaj više
Iza šume stajao je veliki mlin. Njegovo mlinarsko kolo se stalno vrtjelo, a gospodin mlinar i gospođa mlinarica, koji su tamo živjeli, proizvodili su brašno za cijelo selo. Uz mlin je bilo jezerce. Njegova je površina svjetlucala u daljini. Voda je prskala i tu i tamo pojavio bi se koji mjehurić jer je jezerce bilo puno šarana. Tamo su se veselo kupali.
Saznaj više
Filip je bio nemiran dječačić. Išao je u prvi razred i uopće nije volio školu. Nije htio učiti. Hrvatski jezik nije volio jer nije volio čitati. Nije volio matematiku jer nije volio brojati. Likovna i tehnička kultura za njega su bile patnja. Učiteljica i roditelji više nisu znali što bi s njim. Ali jednom se u školi dogodilo nešto što je Filipa uvjerilo da je važno znati čitati, znati brojeve, pa čak i znati nešto napraviti.
Saznaj više
Daleko u dubokoj šumi stajala je drvena kućica. Imala je crveni krov, drvena vrata, obojane prozore sa zavjesama u boji i bila je sva zelena. Izgledala je prekrasno. Tamo je živjela dobra mala vještica sa svojim mužem, čarobnjakom. Oboje su bili jako stari, ali budući da su bili čarobni, to nije bilo važno.
Saznaj višeAko pogledate u nebo, vidjet ćete kako se oblaci brzo kreću. To se ne podrazumijeva samo po sebi. Vjetar ih tjera. Ponekad je toliko jak da oblaci doslovno jure nebom, a ponekad je toliko slab da se oblaci jedva njišu. Odakle dolazi taj vjetar? A tko njime vlada? Kažu da postoje vjetreni vilenjaci koji lete među oblacima i raznose ih. Ima ih mnogo, ali ih ljudi ne vide. Lete visoko i skrivaju se među oblacima.
Saznaj višeNa kraju grada bila je visoka stambena zgrada. Imala je nekoliko katova. Ali na posljednjem, osmom katu, nešto je bilo drugačije. Prozori na ovom katu bili su ukrašeni prekrasnim zavjesama u boji. Svjetlucali su na sve strane sa svakim tračkom sunčeve svjetlosti. Povremeno se činilo da se u tim prozorima pojavljuju munje i čudne blistave boje. Tko je tamo živio? Mlada djevojka po imenu Petra. Ali ona nije bila bilo kakva djevojka. Bila je dobra i ljubazna vještica.
Saznaj višeUsred duboke šume nalazi se malo brdo od iglica, malih grančica i zemlje. A ako bolje pogledaš, čini se da se cijela hrpa miče. To je mravinjak. Posvuda uokolo i na tom malom brežuljku vidjet ćeš sitne, marljive mrave kako uvijek nekamo marširaju. Mravi su kao jedna velika obitelj. Pomažu jedni drugima i sve rade zajedno. Ali nije uvijek bilo tako u tom mravinjaku.
Saznaj višeMali medo, kojeg su svi zvali Miki, šetao je šumom. Pjevušio je korakom, skakutao tamo-amo, promatrao vjeverice u drveću, a kad bi se na šumskoj stazi našao veliki štap, odložio bi ga pokraj ceste. Te su mu se šetnje jako sviđale. Hodao je svojim tempom. Ponekad se odmarao u mahovini i uživao u ugodnom miru koji je vladao u šumi.
Saznaj višeDiana je bila slatka mlada djevojka. Uvijek je bila nasmijana poput sunca. Bila je visoka, njena duga plava kosa uvijek je bila zavezana u rep i kad bi se nasmiješila oči bi joj blistale. Voljela je svirati gitaru, i bila je vrlo dobra u tome. Smišljala bi vlastite pjesme, a zatim ih svirala i pjevala. Imala je još jedan hobi. Voljela je vlakove. Najveća joj je želja bila da može otputovati daleko vlakom i svirati svoje pjesme na gitari za ljude. Usrećiti nekoga i pritom vidjeti nova mjesta. Ali to je bila samo njezina želja.
Saznaj višeU zelenoj dolini bila je jedna mala kućica. Imala je bijele prozore i balkon pun cvijeća. U toj je kućici živjela djevojka po imenu Molly. Bila je dobra djevojka, ali vrlo lijena. Njezina je kovrčava kosa uvijek bila zamršena jer je bila previše lijena da je počešlja. Obrazi su joj bili prljavi jer ih nije htjela oprati. Nikada nije čistila svoju sobicu. Nikada ni u čemu nije pomogla majci. Jednostavno joj se nije dalo. Bila je previše lijena.
Saznaj višeIza duboke šume uz veliko polje stajala je velika seoska kuća. Pokraj seoske kuće bila je ogromna štala. U njoj su se nalazila dva izvanredna stroja, veliki i mali traktor. Obojica su pomagali seljaku u polju oko svega što je trebalo. Veliki traktor bio je snažan i mudar. Znao je točno što treba učiniti i kako to učiniti. Mali traktor je bio zgodan pomoćnik, ali je bio neposlušan, tvrdoglav i ponekad je radio što je on htio. A to nije bilo dobro.
Saznaj višeIma jedno lijepo selo u kojem vozi školski autobus. Šaren je i vozi ga veseli vozač. Dok vozi, izgleda kao da se cijeli trese. To je zato što nosi svu djecu iz cijelog sela. Samo brbljaju i smiju se i ne sjede mirno, ali vozaču to ne smeta.
Saznaj višeDaleko izvan grada, toliko daleko da više nije bilo kuća ni zgrada, bio je zdenac. Bilo je vrlo dubok. Voda u njemu bila je prekrasno čista. Na rubu zdenca visjela je kanta. Mogla se spustiti i svatko tko je htio mogao je zahvatiti vodu i piti. Ali to nije bila obična voda. Ni zdenac nije bio običan. Bio je to zdenac želja i odgovora.
Saznaj višeMiki i Riki bili su dva polarna medvjeda. Živjeli su blizu Arktičkog kruga. To je mjesto gdje je tijekom cijele godine jako hladno i snježno. Tamo im se jako sviđalo živjeti jer su voljeli zimu i hladno vrijeme. Ali kako su to bila dva nemirna i pametna medvjeda, uvijek su nešto izmišljali.
Saznaj višeNakon zime dolazi proljeće. Trava počinje zelenjeti. Livade počinju nicati šarenim cvijećem. Životinje se počinju buditi iz zimskog sna. Jata ptica lete natrag u naše tople krajeve. Sunce sve više grije i posvuda je toplije. Ponekad neočekivana topla proljetna kiša natopi našu zemlju. Kad pada kiša i sija sunce, na nebu se pojavi nešto lijepo i šareno. Znaš li što? To je duga. Nitko joj nikada nije vidio početak ili kraj. Nitko ne zna kako je dospjela ovdje. Ali znam priču o djevojčici koja je pronašla čaroliju duge.
Saznaj više