Bila je zima, a snijeg je zabijelio cijeli kraj, sve dolove i brežuljke. Mali zubati duhovi klizali su se po zaleđenom jezeru, ostavljajući za sobom tragove koji su sjajili poput zvijezda.
Saznaj više
Dok duhovi uživaju u slobodi boravka među ljudima za Noć vještica, nijedan pravi duh ne plaši ljude na Dušni dan. Zašto? Zato što su groblja, koja su inače sablasna i ukleta mjesta, na taj dan prepuna ljudi.
Saznaj više
U našoj je zgradi nekad živjela jedna djevojčica koja se zvala Elena. Srela sam je ispred trgovine sredinom prosinca. Stajala je pred ukrašenim izlogom i mrštila se.
Saznaj više
“Apćiha!” odjeknulo je šumom. Kihanje je bilo toliko glasno da se drveće treslo.
“Apćiha!” začulo je još glasnije trenutak kasnije.
Saznaj višeSvi duhovi vole Noć vještica. U noći između zadnjeg dana listopada i prvog dana studenog duhovi mogu hodati među ljudima bez brige hoće li ih prepoznati. I čak se ne moraju maskirati kao ljudi da bi uspjeli. Iako su Pufi i Zubomila ovaj put nabavili masku.
Saznaj višeAdam je bio mali dječak koji je najviše od svega mrzio povrće. Najradije bi jeo samo slatkiše ili jela u kojima nema ni traga povrću. Slatkiši su doduše vrlo ukusni, ali svi mi trebamo vitamine iz voća i povrća kako bismo bili zdravi i lijepo rasli.
Saznaj višeU školi za duhove danas je bio stvaralački dan. Svi mali duhovi dobili su zadatak izraditi čestitke za svoje mame, čiji se dan uskoro obilježava.
Saznaj višeBila je to jedna od onih prekrasnih, vlažnih večeri kada šunjala izlaze iz svojih kreveta i njuškaju po prstima koji vire ispod pokrivača. Čak smo i Škripa i ja dobili želju zadirkivati neke male prste.
Saznaj višeNi stari Hjunt nije se sjećao tako vrućeg ljeta. U podrumu mu se ugrijalo za dva stupnja i već je tražio škare kako bi svom kaputu dodao ljetni štih. Ali što imamo govoriti, mi koji živimo na zadnjem katu stambene zgrade?
Saznaj višeSedmaši su svake godine išli na skijanje. Svi su se tome veselili. Cijeli tjedan su živjeli u planinarskoj kolibi i cijeli dan skijali. Nema učenja, nema zadataka! Svi, baš svi, bili su oduševljeni. Osim Josipa.
Saznaj višeIza cvjetne doline, na zelenom ranču, živjela je mačka Mica. Bila je neuredna, čokoladno smeđe boje i uvijek prekrivena blatom i prljavštinom. Većina mačaka je čista i njegovana, ali Mica je bila drugačija. Željela je biti pas.
Saznaj višeVečeras je moj brat Škripa plašio gospodina Karla, a ja, Milovan, nisam imao što raditi. Pomislio sam da bih mogao otići vidjeti kako izgleda pročelje zgrade. Cijeli dan padala je kiša. Čuo sam djecu kako pričaju kako su lokve nakon kiše super i kako je divno gaziti i skakati u njima. To sam morao isprobati!
Saznaj višeNekada davno, u našem ljudskom svijetu živjela su i čarobna bića, poput vještica, vilenjaka, strašnih zmajeva, pa čak i patuljaka. Duboko u dalekim planinama skrivala se mala dolina, u kojoj je živjela velika skupina patuljaka poznata po ljubavi prema zlatu.
Saznaj višeProšli put mi strašenje nije baš uspjelo. Moj brat Škripa ispričao je to roditeljima kao super šalu. Njima to, međutim, nije bilo smiješno. Prilično su se naljutili i sljedeće noći poslali su me strašiti kat niže.
Saznaj višeJedne večeri, Škripa je došao rekavši da bismo trebali povesti starog Hyunta sa sobom. On je najstariji i najiskusniji šunjalo u cijelom bloku, živi ovdje najduže, a ipak većinu dana provodi zaključan u svom podrumu. Bili smo sigurni da bi volio poći na nezaboravno putovanje. I napokon bismo vidjeli što on može. Možda će odgristi palac gospodina Karla!
Saznaj više