Bila je Nova godina i mali Dominik jedva je čekao proslaviti Novu godinu. Igrat će igre i zabavljati se zajedno sa svojim roditeljima. Kao i svake godine, tata i on su ukrasili dnevni boravak lampicama, šarenim balonima i natpisima na kojima je pisalo “Sretna Nova godina!”. Radost je bila u zraku i svi su se veselili proslavi Nove godine i onome što donosi nova godina.
Saznaj više
U dubokim šumama, tamo među papratima i gustim grmljem, živio je dlakavi šumski patuljak. Bio je to strašljivi zeleni čovječuljak koji je svima ulijevao strah. Nosio je poderanu odjeću koja je izgledala kao krpe, na glavi mu je bio šešir od lišća i suhih grana, a hodao je bos. Izgledao je baš kao strašilo.
Saznaj više
Jednog hladnog prosinačkog dana, dječačić Oto probudio se u prekrasnom snježnom krajoliku. Prozor je bio ukrašen svjetlucavim ledenicama koje su visjele s krova. Sniježilo je cijelu noć i sve je bilo prekriveno bijelim svjetlucavim pokrivačem. Bio je vikend i to je značilo da ne mora ići u školu. Odlučio je graditi snjegovića! Oto je na brzinu doručkovao, obukao se uz pomoć majke kako treba, stavio vunenu kapu, šal i rukavice i istrčao iz kuće.
Saznaj više
Bila je duboka zima, snijeg je bio posvuda. U medvjeđoj jazbini čulo se glasno hrkanje. Medvjedi su spavali zimski san. Čekajte, što se to čuje? Netko je trepnuo u tamu, zijevnuo i protegnuo se. Medo je ustao.
Saznaj višeNoć prije Stare godine, djevojčica po imenu Ela izašla je iz svog krevetića i ravno do prozora, odakle je gledala u prekrasno baršunasto nebo posuto zvijezdama. Voljela je zvijezde i način na koji su svjetlucale poput malih čarobnih iskri.
Saznaj višeU predgrađu jednoga grada nalazilo se veliko jezero. Ležalo je podno stijena. Voda je bila duboka; šarani i somovi klizili su pod površinom, žabe su skakutale po obali, a na dnu je živio vodenjak. Bio je to maleni, ljubazni zeleni čovječuljak. Brinuo se za ribe, pazio da jezero ostane čisto i lijepo te se trudio da nitko ondje ne nastrada. Jednom je čak spasio i nečiji život – i to nedavno.
Saznaj višeNekada davno živjeli su dječak Kai i djevojčica Gerda. Bili su najbolji prijatelji, voljeli su se poput brata i sestre i svaki dan provodili su zajedno. Ljeti bi se igrali među cvijećem u vrtu, a zimi bi gledali snijeg kako pada kroz prozor.
Saznaj višeKad je vani padao snijeg, hladnoća je golicala obraze, a lampice na drveću svjetlucale iza prozora, sve je ukazivalo na to da se vrijeme Božića neumitno približava. Ljudi u gradu užurbano su pripremali kuće za blagdan.
Saznaj višePočela je suša. Nitko dugo nije vidio oblake, čak se i sunce činilo puno toplijim nego inače. Životinje u šumi skrivale su se u sjeni borova i hladile u najbližem potoku. Ali vrućina nije bila njihova najveća briga. Budući da dugo nije padala kiša, požar je mogao izbiti svakog trenutka. I upravo se to dogodilo u borovoj šumi.
Saznaj višeBio je posljednji dan ljeta, a djevojčica Rebeka bila je pomalo tužna zbog završetka praznika. Nije željela da završe dani puni zabave. Sutra počinje škola i završavaju dugi, sunčani dani ispunjeni igrom vani s prijateljima ili glupiranjem u bazenu.
Saznaj višeDaleko na zapadu, u jednom gradiću, živjela je mlada djevojka. Zvala se Dolly. Bila je hrabra i odvažna, uvijek je nosila kosu u dvije pletenice i nikada nije izlazila iz kuće bez svoga kaubojskog šešira. U tom su gradu svi jahali konje – svatko je imao svog. Naravno, i Dolly je imala svoga.
Saznaj višeNekada davno, iza sedam planina i sedam dolina nalazila se velika, gusta šuma. Međutim, nije to bila bilo kakva šuma. U ovoj šumi živjele su životinje koje su mogle govoriti. Bila je to čarobna šuma za koju ljudi nisu imali pojma da postoji. U ovoj šumi živjela je i mala srna po imenu Bambi. Bambi je bila mala smeđa srna koja je bila pomalo plašljiva. Istraživala je prirodu i svaki dan nailazila na nešto novo.
Saznaj višeJednom davno postojala je medvjeđa šuma. Kao što i samo ime govori, tamo su živjeli samo medvjedi. I mali i veliki. Živjeli su tamo u velikim obiteljima i sve radili zajednički: skupljali zalihe hrane, pripremali se za zimski san i pomagali jedni drugima u izgradnji jazbina. A kad bi stiglo proljeće, priređivali su razne utrke i natjecanja kako bi se zabavili i istegnuli mišiće nakon dugog zimskog odmora.
Saznaj višeSofija je bila slatka djevojčica koja je živjela u selu. Kosa joj je sjala poput sunca, a oči su joj bile smeđe poput kestena. Voljela je nositi cvjetne haljine i obožavala je cvijeće svih vrsta. Zato je svaki dan odlazila na livadu. Divila se njegovim prekrasnim bojama, gledala cvjetove kako se okreću prema suncu i njišu na vjetru. Legla bi u travu, zatvorila oči i udisala mirise koji su se miješali oko nje.
Saznaj višeBila je noć i snijeg je padao s neba poput perja. Snijeg je lagano sipio s neba poput perja, prekrivajući tlo sve debljim, bijelim pokrivačem. Drveće je bilo posuto snijegom i kuće okićene svjetlima, dok su im krovovi provirivali ispod snježnog pokrivača.
Saznaj više