Vile – prelijepe su, mogu čarati, neke imaju i krila, a ima ih mnogo. Bajke o vilama odvest će vas do vila cvijeća, vila koje plešu na mjesečini na livadi, pa čak i do opakih vila koje predviđaju sudbine prinčeva i princeza. Samo odaberite jednu od bajki o vilama koje smo osmislili za vas.
Bio jednom jedan siromašan seljak koji je imao puno djece. Više nije imao koga u selu zamoliti da bude kum njegovom posljednjem, tek rođenom sinu. Pa je odlučio sjesti uz cestu i zamoliti prvog tko prođe da bude kum njegovom sinu.
Saznaj više
Bila jednom jedna majka koja je živjela sa dvije kćeri u prostoj kućici. Holena je bila njezina, a Marica pokćerka. Holena nije bila raspoložena za posao, samo je danima ljenčarila i sanjala kako će po nju doći bogati mladoženja. Ali Marica, to je bila jedna sasvim druga priča. Ona je radila sve poslove u kući i sve joj je išlo od ruke. Štoviše, svakim je danom bila sve ljepša. Sve dok maćeha nije pomislila da nijedan mladoženja neće doći po njezinu Holenu ako tako nastavi. Svi će htjeti Maricu. Morat će je se nekako riješiti…
Saznaj više
Jednom davno u velikom stadu živjelo je jedno malo, tvrdoglavo janje. Uvijek je bilo sretno jer je radilo što je htjelo. Bilo je još maleno i slatko, pa su mu se nevolje brzo opraštale i nitko se na njega dugo nije ljutio. Ni majka ovca, ni pastir ili ovčari. Uostalom, najčešće je mučilo čobane i pse kad bi bez dopuštenja bježalo od stada i svi su ga morali tražiti.
Saznaj višeU lijepoj kućici pokraj šume živjela je koza sa svojim kozlićima. Kozlići su bili vrlo nestašni i često nisu htjeli slušati majku. Jednoga dana majka koza je morala izaći na ispašu i prije odlaska rekla je kozlićima: “Držite vrata zatvorena dok ne čujete moj glas. Donijet ću vam vime puno mlijeka.”
Saznaj višeU jednom velikom kraljevstvu, kraljica je sjedila kraj prozora u dvorcu i vezla. Bilo je hladno i vani su letjele pahulje. Zimski krajolik je bio prekrasan, kraljica je malo otvorila prozor i pogledala van. Na trenutak je zaboravila da u ruci drži iglu i ubola se u prst naginjući se kroz prozor.
Saznaj višeBila jednom jedna djevojčica koju su svi zvali Crvenkapica – po crvenoj baršunastoj kapici koju je stalno nosila. Živjela je sretno sa svojom mamom i tatom, koji su je jako voljeli, kao i svi ostali, jer je bila slatka i poslušna. Crvenkapica je imala baku koja je živjela na rubu šume.
Saznaj višeJednom davno na livadi pored šume živjela su tri praščića. Dugo su bili sretni i ništa im nije nedostajalo. Sve dok jednog dana najmlađi praščić nije došao s lošim vijestima. Čuo je od mudre sove, koja je uvijek sve pratila, da je vuk u blizini.
Saznaj višeIza gora, iza dola živjela je dugina vila Bella. Međutim, lijepa vila nije bila obična vila, svojom je čarolijom stvarala prekrasne duge po cijelom svijetu. Majka priroda povjerila je Belli ovaj vrlo važan zadatak. I naša dugina vila Bella bila je vrlo spretna i voljela je letjeti uokolo sa svojim malim svjetlucavim krilima i stvarati prekrasne duge.
Saznaj višeU jednom udaljenom selu stajala je mala kuća. U njoj je živjela djevojka s čupavim psom. Zvala se Ivka. Crnokosa djevojka smeđih očiju i prekrasnog osmijeha. Ali sada je bila tužna. Stajala je na pločniku ispred svoje kuće, držeći u ruci povodac svog psa. Vjerno je sjedio kraj nje. Oboje su gledali u kuću i izgledali tužno.
Saznaj višeNakon zime dolazi proljeće. Trava počinje zelenjeti. Livade počinju nicati šarenim cvijećem. Životinje se počinju buditi iz zimskog sna. Jata ptica lete natrag u naše tople krajeve. Sunce sve više grije i posvuda je toplije. Ponekad neočekivana topla proljetna kiša natopi našu zemlju.
Saznaj višeKad sunce ujutro izađe i obasja cijelu zemlju, na nebu se pojavi nešto čudno. Oblačić lebdi nebom, pahuljast i izgledom podsjećajući na šećernu vunu. Ostali oblaci su bijeli ili plavi, ali ovaj je ružičaste boje. To je zato što je čaroban. Na njemu sjede dva čarobna bića. One su vile. Jedna se zove Dobromila, a druga Dobrovila.
Saznaj višeBilo jedno maleno selo u dubokoj crnoj šumi. Bilo je skriveno među mahovinom i paprati. Ne bi ga mogli vidjeti golim okom. Mogli bi ga vidjeti samo ako bi kleknuli, bili potpuno tiho i dobro se zagledali u paprat. Tada bi možda vidjeli malo selo u kojem su živjeli vilenjaci. Bilo ih je nekoliko. Vrijedno su radili, bili su veseli i uvijek raspjevani dok su radili. Ali jednom od njih to se to nije sviđalo. Zvao se Mrgud. Nije bio zao, samo se rijetko smijao, a najčešće su mu riječi bile: “Ne, neću, ne volim to.”
Saznaj višeNa samom rubu sela u maloj kućici u blizini šume živio je stari seljak sa svojom ženom. Zajedno su se snalazili iz dana u dan, a s vremena na vrijeme starica je napravila nešto za svog muža. Jednog se jutra stari seljak probudio s velikom željom za krafnom. Pa je upitao svoju ženu može li mu napraviti jednu.
Saznaj višeUsred duboke šume stajala je mala drvena kućica. Izgledala je jako staro. Imala je rupe na krovu, škripali su joj prozori i vrata i bila je sva prljava. U ovoj maloj kućici živjela je vještica. Bila je to starica s velikim nosom i bradavicom.
Saznaj višeU daljini na visokom brežuljku stajao je dvorac. Tu i tamo nedostajao mu je komad zida, ponegdje je bio prilično izlupan i nitko nije živio u njemu. Bio je više poput ruševine. Ponekad su ga neki turisti dolazili vidjeti. Prošli bi kroz sve njegove hodnike, pogledali sve njegove zidove, a onda bi otišli. Nitko nije znao kakve tajne čuva taj dvorac. Nitko nije znao što se tamo događa kad padne mrak.
Saznaj više